01 svi. Što mogu očekivati u kriznoj situaciji od svog djeteta

Što mogu očekivati u kriznoj situaciji od svog djeteta

Matea Blažević,
Nina Jelić,
Psihološki centar Blažević

Dragi naši,

Mi smatramo da…

Kao ljudi napravljeni smo za sva vremena.

Znamo kako se povezati – osobno, putem telefona ili računala.
Znamo slušati – direktnu poruku, ali i ono što nije rečeno.
Znamo koliko je važno reagirati i na neizraženu potrebu.
Znamo kako promatrati – prolaznu brigu ili nježnu hrabrost nečijih oči.
Znamo se nadati – istinski vjerovati u našu kolektivnu dobronamjernost i zajedništvo čovječanstva.

Ljudi znaju te stvari dugo, duboko i dobro – puno prije nego je novi zarazni val stigao, poremetio naše obitelji i svakodnevnu rutinu. Ljudi znaju i koliko je snažno zarazan utjecaj odnosa, pozitivnih emocija i igre!

Želimo da čujete kako svakoga od vas držimo u našim srcima – i sve ono što jeste u ovome svijetu.

Znat ćemo se sjetiti najugroženijih – koji su blizu ili daleko – i s njima uz pomoć kreativnosti, odlučnosti i suosjećanja napisati priču o otpornosti, srcu i moći zajednice.

Priču i za ova vremena.

Vaše dijete zadnjih dana i tjedana prolazi stresno razdoblje. Ne reagiraju sva djeca na ovakve krize jednako. Čak i ako vam se čini da vaše dijete trenutno nije pokazalo neku reakciju na sve događaje, moguće je da je u stanju šoka i da će reagirati kroz nekoliko dana, tjedana i mjeseci. Tim za krizne intervencije opisuje neke od reakcija koje možete očekivati prvenstveno kod školske djece.

Emocionalne:

• strah da bi se sličan događaj mogao ponoviti
• strahovi koje prije niste primijetili – npr. ne želi više ostati samo kod kuće, boji se mraka i želi spavati uz svjetlo
• samookrivljavanje
• ljutnja i teškoće kontroliranja agresije
• stid: radi bespomoćnosti, jakih emocija ili potrebe za pomoći
• tuga i potreba za plakanjem i osamljivanjem

Misaone:

• rastresenost, zaboravljivost, nedostatak koncentracije
• postavljanje pitanja o umiranju, smislu života, sudbini
• često sjećanje na događaj i potreba da često priča o tome
• doživljaj besmisla; promijenjena slika budućnosti.
• briga za vlastitu sigurnost i sigurnost bliskih osoba

Tjelesne:

• noćne more i problemi spavanja (ne može zaspati, budi se noću, ružno sanja)
• gubitak apetita ili pretjerano uzimanje hrane
• mučnina i probavne smetnje
• žali se na neodređene bolove
• stalni umor i nezainteresiranost za okolinu

U ponašanju:

• mokrenje u krevet
• tik (npr. pretjerano žmirka)
• pretjerana ovisnost o odraslima
• gubitak interesa za igru i druženje

Bitno je napomenuti da su sve reakcije za ovakve krizne situacije normalne.

Što roditelji mogu učiniti na pomognu svom djetetu?

➢ Budite strpljivi! Dajte djetetu vremena da se oporavi.
➢ Saslušajte svoje dijete kad god želi razgovarati o nesretnom događaju, iako već znate što se dogodilo. Djeca ponekad trebaju pomoć odraslih u tome da događaj integriraju u cjelovitu priču tako da im daju riječi tamo gdje ih dijete nema.
➢ Pomozite im povezivati osjećaje, misli i osjete u tijelu (npr. “Čujem da su ti se tresle noge jer te bilo strah kada si pomislila da nećeš moći izaći iz prostorije.”)
➢ Nemojte izbjegavati odgovore na postavljena pitanja ili davati nejasne odgovore. Na konkretna pitanja, konkretno odgovorite.
➢ Ako dijete ima potrebu za osamljivanjem i plakanjem, pustite ga, ali ga ne ostavljajte prečesto samog u sobi, naročito ne u mraku.
➢ Nemojte ga požurivati ili umanjivati njegove osjećaje rečenicama poput: “To je prošlo, život ide dalje.” Dijete tada može imati osjećaj da ga ne razumijete. Djeci treba dati dovoljno vremena i prostora da prepričavaju, crtaju i kroz igru prožive to što se dogodilo.
➢ Pomozite mu da se osjeća sigurno – svojim prisustvom, brigom o njemu, zajedničkim aktivnostima.
➢ Održavajte uobičajene dnevne aktivnosti.
➢ Pripazite da dijete dovoljno spava i da se raznoliko hrani.
➢ Prihvatite mogućnost da se dijete ponaša kao da je nekoliko godina mlađe.
➢ Pokazujte mu da ga volite češće nego inače.
➢ Ne ljutite se ako Vam se čini da je dijete postalo drsko ili neposlušno.
➢ Nemojte ga kažnjavati ako propusti neku školsku obavezu.
➢ Nipošto ga nemojte posramljivati ako se pomokri u krevet ili u noći dođe k Vama u krevet.
➢ Pokazujte pozitivna očekivanja u odnosu na budućnost.
➢ Potičite ga na aktivnosti koje inače voli: crtanje, slušanje glazbe, plesanje i sl.
➢ Omogućite im kontakte u nekom obliku s prijateljima i važnim ljudima.

Što ne trebaju djeca u ovoj situaciji?

➢ Slušanje razgovora odraslih o teškom događaju.
➢ Praćenje vijesti i pogotovo gledanje videa i fotografija potresom pogođenih ljudi i objekata.
➢ Opsežno objašnjavanje koje nadilazi njihove kapacitete da razumiju (jer to samo daje dodatnog materijala za fantazije i strahove).
➢ Pretjerano umanjivanje, ali i preuveličavanje događaja.
➢ Dodatno zastrašivanje.

Nadamo se da će vam ove smjernice pomoći. Tu smo za sva dodatna pitanja i podršku.

prof. psihologije Matea Blažević

e-mail: matea@centar-blazevic.com