Odnos s djetetom kreće od nas samih, a ne od djeteta…

Danas su razni stilovi roditeljstva postali svojevrstan trend, a spoznaje o ranom razvoju djeteta dostupnije su nego ikad. Ipak, u moru informacija različitih pristupa roditeljstvu nerijetko se koriste imperativi o tome što je ispravno nasuprot onoga što je krivo.

Moraš “dojiti, zajednički spavati…”; moraš “dijete uvijek pitati za mišljenje i uvijek pregovarati” ili pak suprotno: moraš “ignorirati dijete i pustiti ga da plače, te mu ne dati da ljutito odgovara” itd. Problem s ovakvim pristupom višestruk je: nameće ideal roditeljstva koji nije moguće ispuniti i time izaziva cijeli raspon emocija uključujući i osjećaj neuspjeha te podržava pristup djetetu koji proizlazi iz ideja kakvo bi ono trebalo biti, umjesto kakvo ono uistinu jest. Tako roditelji nisu u mogućnosti istinski razumjeti sebe i stvarne potrebe svojeg djeteta, već prate “recepte” u kojima se često izgube i upadnu u frustraciju.

Zašto je to važno?

Ipak, sigurno je da djeca prolaze iste razvojne faze i imaju slične potrebe, a razumijevanje i znanje o razvoju djeteta doista je nužno. Razvoj djeteta tijekom prve tri godine, ali i kasnije, kao i obiteljska dinamika, količina pažnje i ljubavi koje dijete dobije imaju neizmjeran utjecaj na način na koji se svatko od nas formira u odraslu osobu. Koliko smo sigurnosti, pažnje, podrške te jasnih granica dobili od roditelja i svoje okoline, toliko ćemo se u odrasloj dobi znati založiti za sebe te biti sigurna i zadovoljna osoba koja zna prepoznati svoje potrebe.

Godinama rada, ali i iskustva s vlastitom djecom došli smo do spoznaja kako postoji čitav raspon mogućih povreda naslijeđenih iz obitelji koje se prenose na djecu i to zbog nedostatka sustavne edukacije o različitim aspektima roditeljstva za koje je do nedavno prešućeni društveni stav bio “da to trebamo znati samim time što smo roditelji”.

Stoga smo napravili program za roditelje i one koji to žele postati koji objedinjuje teorijski i iskustveni rad. Tim Programa Svjesno roditeljstvo je petero stručnjaka koji su svi integrativni tjelesno-orijentirani terapeuti te u timu imamo i dječju psihologinju i edukacijsku rehabilitatoricu koje već godinama rade s djecom i mladima. Kako većina programa dječjeg razvoja primarno pokrivaju samo period do pete godine uzrasta, odlučili smo proširiti to polje sve do rane adolescencije. Tako da u Programu Svjesno roditeljstvo prelazimo od najranijih razvojnih faza djeteta – od trudnoće do prvih koraka, preko predškolskih i školskih perioda sve do puberteta i adolescencije te uključujemo i partnerski odnosa kao temelj djetetove sigurnosti i baza obitelji.

Postoji li savršen roditelj?

Kako ne vjerujemo da postoji univerzalno i savršeno roditeljstvo, naš pristup roditeljstvu je onaj koji podržava učenje o “dovoljno dobrom roditelju”. Takav roditelj vjeruje da nije savršen, ali da ima dovoljno kapaciteta i može ispraviti grešku proizašlu iz vlastitih ograničenja i da ima puno za ponuditi svom djetetu i  isto tako puno za primiti od svog djeteta.

Stoga, naš pristup roditelju pruža podršku na putovanju, odnosno pri istraživanju kakav roditelj želimo biti, koje su naše individualne i stvarne kvalitete, što već jesmo kao osobe, gdje želimo rasti, koja su nam ograničenja te kakva podrška i pomoć su nam potrebne. Iako smo svjesni važnosti informiranja, smatramo da je ovakav pristup roditeljstvu moguć jedino uz iskustveni rad. Stoga unutar programa Svjesno roditeljstvo uz teorijska predavanja jednaka pažnja posvećena je i istraživanjima vlastite prošlosti – vlastitog djetinjstva, gdje su nas povrijedili ili podržali te kakva smo uvjerenja stvorili o ženama, muškarcima, životu, roditeljstvu, emocijama, životnim vrijednostima…

Tek kada razumijemo svoju prošlost, kada jasno znamo svoje potrebe i želje i kada ih možemo ostvariti u kontaktu s drugima, tek tada s jasnoćom možemo razumjeti i svoje dijete.

Kako odnos s djetetom kreće od nas samih, kombinacijom teorije i iskustvenog rada u žarištu je programa rad sa sobom, a ne “na djetetu” čime omogućujemo roditeljima stvaranje obiteljskog polja i dinamike koju žele.

Naposljetku, ovakvim pristupom roditelj posredno uči svoje dijete o tome što znači biti podržavajući, predan, prisutan i iskren, ali i stvaran i nesavršen.