04 sij. NAMJERA

Početak nove godine ujedno nam daje i prostor za nove početke u nama samima – one početke koje kroz godinu često zamišljamo ili sanjamo te osjećamo kako prostor za nečim novim unutar nas polako sazrijeva. Ako smo u kontaktu sa vlastitim tijelom, ali i sa vlastitim srcem, možemo primjetiti kako za svaku želju koju odašiljemo u bespuće svemira zapravo postoje dva različita pola, dva dijela naše osobne uključenosti u dovođenje onoga što želimo u vlastitu svakodnevicu.

Prvi dio odnosi se na osluškivanje samoga sebe, na osjećanje onoga što nam govori srce, na obuhvaćanje onoga što nam govori um, na poravnanje jednog i drugog, postavljanje vlastite namjere prema onome za čime žudimo te na spremnost da napravimo mjesto za to u svom životu.

Kako je onda moguće da se dogodi da nam se neke želje ostvaruju, a druge ne?

Poravnanje uma i srca

Postavljanje namjere nikada nije jednokratan posao. On uključuje prvenstveno odmaknuti se od priča svakodnevice, vratiti se u tijelo i spustiti se duboko u srce kako bi osejtili ono što želimo. Više od toga, postavljanje namjere uključuje i proći kroz poznate dijelove te otvoriti dio srca u kojemu čežnja za time što priželjkujemo postoji, a, ako postoji čežnja, vrlo često postoji i na njoj stvoren štit od boli spram svih iskustava kada nismo dobili ono za čime čeznemo.

Otvaranje srca stoga nikada nije lak posao, a ono što ga ponekad čini još težim jest um koji nam govori što bismo trebali. Um, koliko god da ima svoje predivne strane, ponekad zamagljuje dubine u nama koje čekaju našu pažnju i svojom racionalnošću i logičnošću govori nam da su naše čežnje nemoguće – jer, ‘da su moguće, onda bi već bile i ostvarene’. Naš um je vrlo često kao dobro poznata plejlista koja svira pjesme koje su nam odavno znane. Stoga je otvaranje uma za nove mogućnosti ponekad kao odlazak na koncert benda za koji nikada nismo čuli te ostanemo u potpunosti ugodno iznenađeni.

Ako smo uistinu u stanju dotaknuti mjesto u srcu koje tinja i gori za nečime, onda je vrijeme da dopustimo i umu da pronađe prikladan soundtrack za taj dio nas.

Dati da bi dobio

Postavljanje namjere, osim iskrenosti prema samome sebi, zahtjeva i određenu predanost. Jedna od razlika između bezgraničnog i svakodnevnog željenja te postavljanja namjere iz srca nalazi se i u vlastitoj spremnosti da uložimo najbolje od sebe u ono što nam je uistinu važno. To s jedne strane znači da kada postavimo namjeru, zapravo trebamo biti spremni sagledati sve ono što nam stoji na putu do onoga što želimo – biti iskren u introspekciji, u sagledavanju dijelova sebe i svog života, ne kao sudac nego kao objektivni promatrač jest ono što predstoji sljedećem koraku. Potom je vrijeme za baciti se na posao kako bismo maknuli svaku od tih prepreka na rubove kako bi sam put bio prohodan. To ujedno znači pronaći u sebi dovoljno hrabrosti da se susretnemo s onime što nam ponekad možda nije ugodno. Istovremeno, to znači i pronaći u sebi dovoljno podrške da se bodrimo u svakom trenutku kada nam nije lako, kada odustajemo i kada sljedeći dan pokušavamo ponovno.

S druge strane, postavljanje namjere znači i predanost da u svakome danu možemo donositi izbore koji su u skladu s našom željom. Apsolutno svaka od naših želja može se razlomiti na male korake, na svakodnevne rituale koji su nam jednostavni, ugodni, zabavni i laki. I upravo unošenjem tih malih promjena, korak po korak, zapravo gradimo put prema onome što želimo, a da nas naša želja niti u jednom trenu ne preplavljuje ili nas dovodi do odustajanja.

Biti spreman za odgovor

Prvi dio u postavljanju namjere stoga se svakako odnosi na akciju, na našu ljubav i volju da damo najbolje od sebe za ono što nam je važno. Drugi dio odnosi se na čekanje, osluškivanje i povjerenje. U ovome dijelu jedina akcija koja se traži od nas je ta da akcije, barem u kontekstu postavljene namjerne, nema. Za ovaj drugi dio jedino što je potrebno jest znati da smo dali najbolje od sebe, i prepustiti kontrolu sferama koje se veće od nas. I, ono što narodne poštapalice vrlo često govore jest da se stvari koje želimo najčešće dolaze kada se najmanje nadamo. To zapravo znači da smo otpustili kontrolu i da se ne držimo grčevito za način koji smatramo prikladnim za ostvarenje naše želje. Možda se radi o tjednima, možda o mjesecima, a ponekad su namjere koje postavljamo želje za koje je potrebno više od strpljenja kojeg u trenutku postavljanja imamo da bi se ostvarile. Ali, koliko god da je vremena potrebno, ako otvorimo srce, uložimo potreban trud, a potom dopustimo da odgovor stigne u najboljem obliku za nas, naša će nas namjera kao odaslana strelica privući prema onome za čime uistinu čeznemo.