RAD S RODITELJIMA
Biti roditelj zasigurno je najzahtjevnija, ali i najljepša uloga u kojoj se možemo naći. Kad su djeca mala, zadatak nam je prepoznati njihove potrebe i biti uz njih u svakoj situaciji. Kada narastu, zadatak nam ostaje isti, ali se način na koji ga obavljamo mijenja. Kao roditelji, mi učimo slušati svoju djecu, podržavati ih tamo gdje im je potrebno, pustiti ih da slobodno uče i rastu, no ujedno učimo i postaviti granice kada procijenimo da treba.
Zadatak koji imamo kao roditelji istovremeno je držati i pustiti, biti blizu i dati prostora, znati što je najbolje za naše dijete, a istovremeno biti spreman odbaciti svaku ideju kada se to pokaže potrebnim. Biti roditelj pravi je posao, a spoznaja da upravo o nama najviše ovisi hoće li naše malo biće (ili bića) odrasti u samostalnu i sretnu osobu ponekad predstavlja pritisak.
Rad s roditeljima kreće se stoga u dva smjera. Prvi je onaj koji roditeljima pruža odgovore na pitanja i nedoumice u vezi djeteta kako bi se samom djetetu pružila točno onakva podrška kakvu treba u određenim aspektima života.
Drugi dio rada usredotočen je na same roditelje. Kao roditelji otkrivamo kako slušanje i podržavanje nije uvijek jednostavno. Jer, slušanje drugih, a najviše vlastite djece, znači da znamo slušati sami sebe Istovremeno, da bismo uspjeli podržati različite potrebe svog djeteta, potrebno je da ih možemo prepoznati i objektivno vidjeti, a jedini način da ih prepoznamo i vidimo kod njih jest da ih prepoznamo i vidimo kod nas samih.
Pitanje koje se postavlja je kako odnos roditelja sa samim sobom utječe na odnos sa vlastitim djetetom te može li odnos sa svojim djetetom biti uistinu ljekovit odnos, ne samo za dijete nego i za roditelje.
Upravo zbog toga rad s roditeljima odnosi se na osvještavanje i prepoznavanje sebe, svojih kvaliteta i potencijalnih zapinjanja u najvažnijoj ulozi u životu. Tek tada rad s djetetom dobiva puni smisao.